U izdanju

NIPP "NASA RIJEC" Zenica

IZ ŠTAMPE IZAŠLA MONOGRAFIJA

S E D M E

autora

TAIBA TEROVICA

B5 format

530 strana

20 €

NARUDZBA

Powered by:

TeArt studio Zenica, BiH

 

Powered by:

TeArt studio Zenica, BiH

 

01. decembra 2006.

U Zenici svecano promovirana knjiga “SEDMA”

autora TAIBA TEROVICA

SAMO ONO ŠTO JE ZAPISANO OSTAJE


U petak 01. decembra 2006. godine u prepunoj velikoj sali Opcine Zenica, promovirana je knjiga „Sedma“, autora Taiba Terovica, koja je nedavno izašla iz štampe u izdanju „Naše rijeci“. Knjiga govori o Sedmoj muslimanskoj brigadi, a ovo vrijedno djelo promovirali su Sajto Cehovic, direktor “Naše rijeci”, i Šerif Patkovic, ratni komandant Sedme muslimanske, koji je, prilikom pisanja „Sedme“ imao dvojaku ulogu – bio je njen recenzent i vojni konsultant, a prisutnima se prigodnom besjedom obratio i autor Taib Terovic.

Knjiga koja mora biti stalno citana

Nakon što je pozdravio sve prisutne i poželio im toplu dobrodošlicu, Sajto Cehovic je ukazao na neophodnost objavljivanja knjiga poput Teroviceve „Sedme“, jer ono što se ne zapiše, doživi sudbinu kao da se nikada nije ni dogodilo.

- Zbog nas samih, ali još više zbog generacija koje dolaze, ne smijemo dozvoliti da u zaborav padne ono što nam se u teškom vremenu agresije na Bosnu i Hercegovinu dogadalo – rekao je Sajto Cehovic i, cestitavši prisutnim 1. decembar, Dan Treceg korpusa Armije RBiH, izrazio uvjerenje da ce „Sedma“ naci put do što veceg broja svojih citalaca.

Recenzent i vojni konsultant „Sedme“, Šerif Patkovic, zahvalio je autoru za poduzeti napor pisanja ove knjige, jer rijec je o jedinici koja je bila medu najboljim jedinicama u sastavu Armije RbiH, i cije ce se slavne bitke, protiv višestruko tehnicki opremljenijeg neprijatelja, još dugo izucavati na vojnim akademijama širom svijeta.

- Knjiga „Sedma“ treba da bude cesto citana, da se može naci u policama što veceg broja naših kuca, jer ona je podsjetnik i upozorenje generacijama koje dolaze, i koje moraju nauciti istinu o našoj prošlosti. Taib Terovic je u ovoj knjizi samo naceo istinu o Sedmoj muslimanskoj brigadi, ali se nadam da ce se pojaviti još autora koji ce se baviti historijskom ulogom, ne samo Sedme, nego i ostalih brigada koje su ratovale u sastavu Treceg armijskog korpusa – rekao je, izmedu ostalog, Šerif Patkovic.

Pisanje kao uvjet opstanka

Taib Terovic, autor „Sedme“, osim što je izrazio zadovoljstvo zbog cinjenice da ce istina o Sedmoj muslimanskoj brigadi postati dostupna svima koji se budu interesirali za njen herojski ratni put, istovremeno je izrazio tugu zbog slabog zanimanja ljudi od pera za noviju prošlost Bosne i Hercegovine, odnosno Zenice, jer „Sedma“ je prva knjiga u Zenici koja tretira period agresije i formiranje oslobodilackih jedinica.

- Ponosan sam što sam napisao knjigu o Sedmoj muslimanskoj brigadi, i nadam se da ce ona biti dostupna što vecem broju citalaca. Naši ljudi moraju više citati i pisati, jer da smo više citali i pisali, više bi znali o njima i sebi i time bi i ovo zlo koje nas je zadesilo bilo mnogo manje – kazao je Taib Terovic, zahvalivši se Opcini Zenica i Ministarstvu za boracka pitanja Zenicko-dobojskog kantona, koji su obecali kupiti veci broj primjeraka „Sedme“.

Prisutnima se obratio i Besim Spahic, ratni nacelnik Opcine Zenica, koji je izrazio tugu zbog cinjenice da je „Sedma“ prva i jedina knjiga o nekoj od zenickih ratnih brigada. Spahic je upozorio na opasnost od zaborava, koja se nadvila nad cijelu BiH, a zaboraviti prošlost, amatra Spahic, znaci ne moci se pripremiti za buducnost.

Zona odgovornosti Sedme bila je - BiH

- Odmah nakon izlaska „Sedme“ iz štampe, u Zenici su se, povodom nje, pojavila neka kriticka mišljenja. Takvima koji vole da kritikuju, porucujem da se okane prica, naoštre pera i napišu knjigu bolju i vjerodostojniju od „Sedme“ – istakao je Besim Spahic.

Na koncu, o knjizi i razlozima njenoga nastajanja govorio je Halil Brzina, jedan od ratnih komandanata Sedme muslimanske brigade, koji je ukazao da su pripadnike ove jedinice krasile brojne vrline, a prije svega islamski moral i dobra obucenost za borbu protiv agresora.

- Zona odgovornosti Sedme muslimanske, od casa njenog osnivanja, nije bila samo Zenica i njena okolina, nego citava Bosna i Hercegovina – istakao je komandant jedinice, u cijem sastavu su, osim Zenicana, kojih je bilo najviše, ratovali borci sa podrucja više od polovine bh. opcina.

Nakon programa promocije, koji su umjetnicki oplemenili glumica Sabina Kulenovic i ucenici Srednje muzicke škole u Zenici, nekolicini gostiju je darovan po jedan primjerak „Sedme“. Sajto Cehovic, direktor „Naše rijeci“ je knjigu poklonio Halilu Brzini, autor Taib Terovic Sakibu Mahmuljinu, a Šerif Patkovic je jedan primjerak darovao estradnom umjetniku Nihadu Feticu Hakali a drugi sinovima proslavljenog borca Sedme muslimanske brigade Mensura Bliznovica Ramosa – Emrahu i Mensuru, koji u vrijeme babine pogibije nije bio ni roden.

Rekli su o knjizi:


SEDMA OVO ZASLUŽUJE

O dojmovima koje nose sa promocije knjige «Sedma» Taiba Terovica, kao i o sjecanjima na Sedmu muslimansku brigadu, pitali smo nakon promocije ove knjige, neke od uzvanica:

HALIL BRZINA,

general u penziji, jedan od bivših komandanata Sedme:

Ne mogu se ni sjetiti Sedme, svih tih ljudi, svih gazija, šehida, heroja, Zlatnih ljiljana, svih dogadaja, a da emocije ne prorade, a pogotovu na jednom ovakvom skupu, gdje se nastoji oteti od zaborava historija, radanje Sedme i ratni dogadaji koji su bili velicanstveni. Iza pripadnika Sedme je 1.100 kvadratnih kilometara slobodne Bosne... A što se tice onih, koji imaju rezerve prema Sedmoj muslimanskoj brigadi, to nije dobro. Iako sam i nedavno uputio kritiku našim politicarima i prvacima kada je u pitanju obilježavanje i pamcenje Sedme, evo još jednom apeliram na one koji su najpozvaniji – jedna ulica, ili trg, obrazovna institucija, treba ponijeti naziv Sedme muslimanske viteške, oslobodilacke brigade.

SAKIB MAHMULJIN,

general u penziji, bivši komandant 3.korpusa Armije R BiH:

Slušajuci danas mnoge pojedinosti na promociji knjige o Sedmoj muslimanskoj brigadi, naravno da su proradile emocije. Sedma je odavno zaslužila knjigu, možda cak i sa vecim brojem stranica nego što je ova, jer od 1991. do 1995. godine trebalo nam je srce, a sada nam treba istina i treba nam nezaborav. U svojoj pjesmi, autor knjige Taib Terovic kaže «Bosna ne zaboravlja svoje junake», nažalost mislim da je danas drugacije – Bosna zaboravlja svoje junake. Da danas nije bilo promocije Teroviceve knjige «Sedma», niko se ne bi sjetio da obilježimo godišnjicu Treceg korpusa Armije RBiH.

DŽEMAL MERDAN,

general u penziji:

Za mene, kao covjeka koji je živio sa Sedmom muslimanskom brigadom, promocija ove knjige je vrlo znacajan trenutak. Zenica se treba ponositi Sedmom muslimanskom. Posebno su me dirnuli neki detalji o Sedmoj, koju su na promociji iznijeli autor i recenzent knjige. Nadam se da ce buduci naraštaji iz ove knjige imati šta nauciti i spoznati, iako nisu bili sudionicima tih ratnih dogadanja, jer Sedma muslimanska brigada bila je olicenje borbe BiH za svoju opstojnost.

ŠERIF PATKOVIC,

pukovnik, jedan od bivših komandanata Sedme:

Ponosan sam što sam bio dio Sedme, ali i danas na promociji Teroviceve knjige da mogu svjedociti o njenim bivšim borcima. A to što dosada nijedna ulica u Zenici nije prozvana imenom Sedme muslimanske brigade, jeste pitanje za vijecnike, nacelnike, politicke partije, a i gradane Zenice. Kada bismo proveli anketu medu gradanima Zenice je li to zaslužila Sedma, vjerujem da bi njih 70 odsto odgovorilo da jeste, i zato je sramno ignoriranje ove brigade.

ŠEMSUDIN MEHMEDOVIC,

zastupnik u parlamentarnoj Skupštini BiH:

Moj dolazak na promociju ove knjige, zapravo je moja podrška da pišu historiju oni koji su je «krojili», poput Taiba Terovica. Knjiga «Sedma» je potvrda dogadaja za vrijeme agresije na BiH. Možda politicki nije profitabilno danas u BiH prisustvovati ovakvim dogadajima, ali smatram da je Sedma muslimanska brigada dio i moje historije, pa sam došao da na neki nacin uvelicam ovu promociju.

HASO RIBO, brigadir:

Knjiga ce biti dragocjena mladim generacijama, kao svjedocanstvo borbe za slobodu naše zemlje, u kojoj je Sedma muslimanska brigada imala vrlo znacajno mjesto. Ova knjiga je pokušaj rasvjetljavanja njene uloge, sa svih aspekata. Njen doprinos u bh. oslobodilackom ratu bio je nemjerljiv, i Sedma zaslužuje jednu ovakvu knjigu.

NIHAD ŠIŠIC,

nastavnik u Strucno-zanatskoj školi Zenica:

Kao što Sedma muslimanska zaslužuje knjigu, tako zaslužuju i 301., 303. i 314. brigada, bivšeg Treceg korpusa Armije RBiH. Ovo je najbolji nacin protiv nezaborava casne borbe i boraca, pogotovu za mlade generacije. Takoder i da se razvija osjecaj za Bosnu i da se ne stidimo svojih korijena.

MEVLUDIN ef. DIZDAREVIC:

Ova knjiga je vrijedna pažnje, i cestitam svima koji su zaslužni da ugleda svjetlo dana, jer Bošnjaci su, kako je kazao autor, neopisan narod, a narodi koji nisu opisali svoju povijest, rizikuju da im se ona ponovi. Stoga su odvec važne knjige, poput ove.

NIHAD PAŠALIC,

direktor Kantonalne Službe za zapošljavanje:

Ovakva knjiga se možda trebala i ranije pojaviti. Ipak, malo duži protok vremena nije naodmet. Zbog istine i mladih pokoljenja ovakve knjige su neophodne. Pored knjige o Sedmoj, perjanici borbe za slobodnu BiH, i druge brigade sa zenickih prostora zaslužuju traga.

NIHAD FETIC HAKALA:

Zahvaljujem što sam pozvan na promociju knjige «Sedma». U ovoj brigadi borila su se dvojica moje brace – Naim je nažalost poginuo na ratištu kod Kiseljaka i Fojnice, a drugi brat Nijaz je ratni vojni invalid, takoder se borio u Sedmoj. Sedma muslimanska bila je srce odbrane Bosne i Hercegovine.

(Preneseno iz Nase rijeci br. 3352; 05.12.2006.)

Izvodi:

"...Vasa borba i vase zasluge u odbrani Bosne, ostace upisani zlatnim slovima u njenoj historiji, a nas narod to nikad nece zaboraviti. Vi ste najsvjesniji dio ovog naroda i, boreci se na Bozijem putu, za svoje i nase dobro postali ste nas ponos. Mi to nikada necemo smetnuti sa uma..."

Vozuca, 12.09.1995. Alija Izetbegovic

Rijec autora

Dobujuci odvajkada na raskrižju tudjih interesa, vojujuci za kralja i cara, pod inim i tudjim bajracima Bosanci, a napose Bošnjaci su svoje kosti ostavljali od Beca i Budima do Soce i Istfahana, od Skadra i Galicije do Dona... Dertec' namom svoju krv su lili za tudje, bjelosvjetske užitke i, mada uvijek znani po junaštvu i plemenitosti, topraku svom prisezali su ponajcešce i bosi i gladni. Uvijek tudji, cemerili vrijeme od vojne do vojne…
Tako sve dok u ovovremenoj surovoj zbilji bezcašca i barbarizma, nade i bjelosvjetskog cinizluka, konacno, svoj bajrak ne razviše i stajuc' grudima i golim rukama na branik svoje domovine pod svojom zastavom, bosanskom, ne iznjedriše armiju hrabrih i cestitih. Snagu i ponos svoj, branioce casti i dostojanstva, koji pune tri ipo godine svojom krvlju škropiše posno tlo bosansko od Drine do Une, od mora do Save… Život svoj darovaše za istinu i slobodu svih onih koji ljudsko i bosansko nosiše u sebi, uz amanet nama da nikada ne zaboravimo.
Upravo u težnji da se održi sjecanje i potaknu cinjenice koje su bilježile jedno razdoblje i aktere u njemu, nastaje i ovaj zapis, kao fragment o životu i smrti, ali i kao svojevrsno svjedocanstvo o pravu na život i otporu jednih, te genocidnim težnjama i ogrezlosti u zlocinu onih drugih.

URUCENJE RATNE ZASTAVE, 11.NOVEMBAR 1993.
Mada, obzirom na razmjeru tragedije tek djelimican, dokument je ovo o našoj svijesti i svjetskoj savjesti kao mogucem ishodištu gotovo svih potonjih pa i ovovremenog zlohudog vakta bosanskog u kome su eto, uprkos svim perzekucijama, uz goli opstanak, bosanskim glavama de facto branjene najuzvišenije ljudske i civilizacijske vrijednosti.
Ali i hronogram dogadjaja o vremenu kušnji i herojstvu, o tri i po ratne kroz sjecanja i bilješke aktera i savremenika, prvenstveno onih na prostoru srednje Bosne, u cijem kreiranju je uz mnoge druge jedinice Armije R BiH, svoj neizbrisivi pecat utisnula i zenicka Sedma muslimanska slavna i viteška oslobodilacka brigada 3. korpusa Armije R BiH. Jedinica u kojoj je za trogodišnjeg ratnog trajanja od 3.447 onih koji su se borili pod njenom ratnom zastavom, oko 1.800 njih rane ponijelo, a cak 236 za svetost cilja i svoj život darovalo...

Plemenitost nas uci da ne mrzimo, a prošlost da zaboraviti ne bi smjeli…

VITEZOVI POD SVOJOM RATNOM ZASTAVOM, BISTRICAK NOVEMBAR 1994.

 


Rrecenzije:

Profesor Spahija Kozlic:

Hronologija herojstva

Citajuci rukopis Taiba Terovica, naslovljen znakovito i podsjecajno kao "Sedma", nisam se, bez obzira na pokušaj objektivnog prikaza sadržaja knjige, mogao oteti dojmovima koji su još uvijek dio moje nutrine. Slike Bosne s kraja milenija, Bosne cije je tkivo beskrupulozno kidano, zemlje u predvorju najpostojanije i najnaprednije civilizacije, ponovo su podvlacile moje, možda dijelom i zaboravljene ratne aksiome. Svaka recenica ove knjige izvlacila je iz moga sjecanja sekvence dogadjanja ciji je rezultat trebao biti prvi u nizu aksioma
-agresija na Bosnu zamišljena je i isplanirana kao njeno dokidanje.
Argumenti izneseni u knjizi vrlo ocito to zorno dokazuju, a dogadjanja s pocetka '92. godine na to su nedvojbeno ukazivala.

U HODU ZA SLOBODU, NABOZIC JUNI 1995.

Taib Terovic bez zadrške govori o onome o cemu bi neki, cak i pripadnici Sedme, najradije cutali, a to su povijesni trenuci stvaranja, stasanja i ratnog pohoda brigade.

Zašto cutanja?
Pa, pokušaj sveopceg niveliranja, time i izjednacavanja takozvanih "strana u sukobu", ponegdje je i pokatkad izazivao i strah od podizanja optužnice, pa se znalo desiti da vrlo vrijedni dokumenti koji su svjedocili o herojstvu i nadljudskim naporima završe u plamenu. Knjiga o Sedmoj muslimanskoj viteškoj brigadi, pisana uglavnom monografskom metodom, svakom ce citaocu prezentirati, prije svega, hronologiju herojstva presudnog za opstanak, pa zato mjesta bilo kakvom strahu apsolutno nema. Svaka je, naime, cinjenica, vec postala dijelom bosanske i bošnjacke povijesti. Ova brigada je, s jedne strane jedinica motivacijski utemeljena na islamskim principima, a s druge obucena i ustrojena prema najmodernijim vojnim standardima, dakle, Sedma je najbolja kombinacija islamskih moralnih nacela i moderne ratne doktrine. Ova je cinjenica vidljiva u gotovo svakom svjedocenju, zapisu autora ili fotografiji.

HEROJ BEZ PREMCA: RAHMETLI RIFET KOPRDZA

Svaki citalac ce primijetiti vrlo zanimljiv, rekao bih lepršav stil, kojim autor piše. Ako se vratimo na stranice El-Live ili Patriotskog lista, vidjet cemo kako je Taib Terovic u svom poetskom oslikavanju stasao zajedno sa svojom brigadom sa kojom je proveo najznacajnije trenutke.
Vratimo se, na kraju, slikama s pocetka teksta. Objavljivanje ove monografije je upravo zbog njih nužno. Te slike brišu zaborav i upozoravaju na jedno vrijeme zla koje se okomilo na Bosnu, vrijeme sramote za njene susjede i njihovu povijest.

Zato monografiju treba objaviti.

U Zenici, 11. oktobra 2006. godine

Pukovnik Serif Patkovic,

jedan od ratnih komandanata Sedme


Istina kao odrednica


U svjetlu sveukupnih odnosa u postratnoj Bosni i Hercegovini i odvec hitre zaboravnosti nam spram onoga što se samo deceniju i nešto prije dešavalo na ovim prostorima, pojava rukopisa pod znakovitim naslovom "Sedma" autora Taiba Terovica koji, rekao bih, u sažetku tretira godine casti i opstanka Bošnjackog, ali i Bosanskog bica prvenstveno na prostoru srednje Bosne, znacajan je prilog prilicno šturoj spoznaji o onome što su sudionici pomenutih dogadjaja cinili tada na krvavom bojnom polju.

NABOZIC JE OSLOBODJEN, JUNI 1995.

Naime, u sveobuhvatnoj i valjda zbog suživota nametnutoj nam cutnji o svemu 'što je bilježilo jedno vrijeme i aktere u njemu', autor Terovic pristupajuci temi na dokumentaristicki i faktima podkrijepljen nacin u dobroj mjeri uspjeva potcrtati znatan dio onoga što je prvenstveno Sedma muslimanska, ali i druge jedinice i sastavi sa prostora srednje Bosne cinili za odbranu Republike Bosne i Hercegovine, za naš opstanak.
Ocito vodeci se istinom kao odrednicom, u prvom dijelu rukopisa koji nosi naslov "Ratni put" autor Terovic uz hronologiju nastanka, rasta i jacanja kroz bitke i bojeve Sedme brigade ide i korak dalje time što podastiruci nam niz relevantnih dokumenata sa vjerodostojnim izvorima u znatnoj mjeri osvjetljava svu 'slucajnost' bosanske tragedije, s posebnim akcentom na aspiratorske namjere jednog pa i drugog nam susjeda. Logicnim se onda, kako to u jednom dijelu istice autor Terovic, cinilo poduzimanje svih onih odbrambenih koraka spram srpsko-crnogorskog agresora, ali i traženje nacina da se gotovo po svaku cijenu izbjegne onaj nesretni sukob sa ekstremnim dijelom HVO-a u srednjoj Bosni u periodu po Bosnu najsloženije 1993. godine.

SERICKO-TESLICKO BOJISTE, OKTOBAR 1994.
Medjutim, meni kao sudioniku uglavnom svih ovih dogadjaja posebno dojmljivim cini se onaj drugi dio rukopisa pod nazivom "Iz ratne bilježnice" gdje autor, kao svjedok svih tih dešavanja, na izvoran nacin kroz autenticne izjave aktera sa lica mjesta date u naponu bitki i tople ljudske crtice o tek nekim iz plejade brojnih heroja brigade na osoben nacin docarava atmosferu kada se, za valjda dobrobit svih, i bukvalno srcem išlo na tenkove i u nadi za bolje sutra nesebicno lila krv...
Da li je cutnja, koja svih ovih godina prekriva to vrijeme, ono što su ovi branioci zaslužili ???
Na kraju, zbog dokumentaristicke vrijednosti, pa i zbog svih onih 3.447 poimenicno datih, te posebno zbog 236 poginulih i od sada i po imenu znanih pripadnika Sedme, od cega, uz 28 drugih opcina, cak 86 potice iz ovog grada, kao i 1.800 onih koji krvlju medjiše našu današnjicu ovaj rukopis, ma kako u globalu možda i sažet spram onoga što je Sedma za gotovo tri ipo ratne ucinila za opstanak Bosne, vrijedan je autorov poduhvat i zavrjedjuje moju punu podršku.

U Zenici, 05. oktobra 2006. godine

Iz ratne biljeznice

DOK MISLIM O SEDMOJ

Dani bez mira, noci bez sna. Znoj, blato, konzerve, rafali... Grah zaliven kišom i utrnjeli prsti u nevještoj borbi sa potamnjelim ’krdžom’ uvijenim u tanahni papiric. Pokušaj dozivanja ceifa u bespucima i sjetna maštarija tek naslucenog. Nedorasla, a oguglala mladost uvaljena u kalo necovjecnosti i nade... Prisjecanje na Caršiju olakšava i ukazuje na nešto što bi im se, valjda, trebalo ’dogoditi’, jer njihovih sedamnaest ili nešto više nisu još ’osjetile’. Život je stavka i traje kadkad toliko dugo koliko i žar u ’bubnjari’ raskvašene zemunice. Istrzane snove nadopunjuje mašta i poneka sitna laž. Prisjecanja razbijaju jednolicnost cekanja...Sjecanjem dobuju akcije, osvojene kote, tekbiranja, krv... I 'ispracaji' poznatih i dragih...

RAZBIJALI SU DUSMANSKE BEDEME-IDC-RAMOS,KOPRDZA,VELIC...

Maštarije o rašèupanim pramenovima njenim u mladalaèkom zanosu stvaraju iluziju podnošljivog. Cekanje ubija, dosada davi, a vec kazane price razdražuju. Pitanje: ’Kada’? - lebdi od jedne do druge grupe. Sabur copkan nervozom ipak nadvaladava.
Utrnulu vatru ’bude’ nove glavnje. Garava porcija obecava toplu tekucinu i novi razlog za cigaretu...Poluglasne vojnicke komande i ustaljeni pokreti. Kratke upute starješina i olakšanje na licima uokvirenih odlucnošcu da se, uz božiju pomoc, krene po naredno parce zlacane slobode. Dova, pa tišina bihuzurena samo tihim zveketom opreme. Pokret. Još jedan ulog, u nizu mnogih, za buducnost...

TEK JEDAN IZ PLEJADE NEZABORAVNIH-ISMET SISMAN - SISKE

Posmatram iz mjesecima i strepim kukavicki za njih kada su u ’vatri’. Razgovaram u pokušaju da ’procitam’ bar neke i objasnim makar sebi ko su i šta ih cini tako posebnim?! Teško je to, mada mi se pokadkad cini da im virnem u dušu... Zbunjuje me njihovea jednostavnosti u svemu, ili gotovo svemu. Kad ih sretnem na ulici ili kad kahvenišem sa njima, imam osjecaj da ih znam u dušu.

VLASIC JE KONACNO SLOBODAN, APRIL 1994.

Vole salu, zadirkivanja i ozbiljne muhabete, dok im pogled ne ’ukradu’ zanosni pokreti i nježni kikot. Vole ’Zanatski’, mada pocesto nemaju ni za obicnu kahvu. Puše domacu ’Drinu’ kad imaju, a kad im ponestane, grickaju nokte u potrazi za jaranskim 'krdzom'. U džamiji se osjecaju kao kod kuce i možda jedino tamo traje potpuna smirenost njihove mladosti. Pravi nemir ih nacinje tek pred najavljenu ’igranku’ dok u stroju opremljeni svi svi k’o jedan iscekuju novi ’hod’. Unutrašnji smiraj i olakšanje sustizu sa pocetkom akcije. Navikli sa na tu 'normalu', vele... Ne razumijem, jer... Bilo je situacija kad je razum nalagao sasvim nešto drugo, kada naprosto nije trebalo poslušati naredbe, ali... Nisu postavljali suvišna pitanja i nisu pokušavali da se 'izvuku'. Komentara nije bilo ni kasnije, mada su pokadkad možda i imali razloga za to. Ipak, znaju šta rade. A to i jest njihova velicina i to ih cini posebnim. Vole i djeluju skupno i po dogovoru sve dok je to svrsishodno, a kad situacija dode u stepen bezuzlaznosti ili razum naloži da se odustane, tad na scenu stupa njihova inicijativnost.

OZRENSKO-VOZUCKA POBJEDA, NOVEMBAR 1995.

Sporazumno i samo njima znanim žargonom iznalaze povoljnosti i idu dalje. Ko ce 'povuci' i cijim potezom ce možda biti odlucen tok akcije, sasvim je svejedno. Pravila ne postoje, a svaka nova akcija iskristališe nekog novog pojedinca. Zbog toga ih i ne izdvajam posebno, jer je to nemoguce, a i nepotrebno. Oni su svi kao jedan i djeluju tako. Rat ih je združio, a borba za goli opstanak ih definisala kao zaseban soj ratnika. Tamo gdje nemože niko ili može uz znatne poteškoce, oni idu. I prolaze, elhamdulillah.
Sloboda ove zemlje je njihova vodilja, svaka novoosvojena kota satisfakcija, a dženaza saborcu razlog više da istraju do kraja. Ljepota njihova je jednostavnost i cvrstina nijjeta koji djelom potvrdjuju. Zahvale ne traže, pohvale dunjalucke ih ne interesuju, jer njihova najveca nagrada ih, akobogda, ocekuje u susretu sa Njim...

Sericko-Teslicko bojiste, nivembar 1994.